Etiopija
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||
Etiopija je država u istočnoj Africi u regiji poznatoj kao Rog Afrike. Nema izlaza na more, a graniči na sjeveru s Eritrejom, na zapadu sa Sudanom, na jugu s Kenijom te na istoku sa Somalijom i Džibutijem.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Zemljopis
Glavna reljefna cjelina zemlje je Etiopsko gorje koje zauzima više od polovice državne površine. Sastoji se od visokih ravnjaka ispresijecanih dubokim riječnim dolinama i međusobno razdvojenih planinama, od kojih je najviša Ras Dashen (4620 m). Veliki tektonski jarak (Great Rift Valley) prolazi kroz zemlju u smjeru sjeveroistok-jugozapad i dijeli gorje na veći sjeverozapadni i manji jugoistočni dio. Klima i biljni pokrov ovise prvenstveno o nadmorskoj visini: najbolji uvjeti za poljoprivredu su na visinama od 1700 do 2500 m.
[uredi - уреди] Povijest
Povijest Etiopije je po mnogo čemu iznimna među afričkim zemljama. S izuzetkom kratkog razdoblja uoči drugog svjetskog rata 1936–1941. kada je bila pod talijanskom vlašću, zemlja nikada nije bila europska kolonija.
Prva zabilježena država na području Etiopije bilo je kraljevstvo Aksum koje se u prvom stoljeću poslije Krista razvilo u pomorsku i trgovačku silu na Crvenom moru. Zemlja je primila monofizitsko kršćanstvo u 4. stoljeću, a vrhunac snage dosegnula je u 6. stoljeću kada je kontrolirala i južni dio Arapskog poluotoka. Sa širenjem Islama od 7. stoljeća nadalje važnost Aksuma se smanjila, a arapsko osvajanje crvenomorske obale odsjeklo je državu od trgovačkih puteva. Ipak, zemlja nije osvojena i uključena u arapsko-islamsku sferu utjecaja kao Egipat i Sudan na sjeveru.
U 14. i 15. stoljeću etiopska je država uspijevala održati premoć nad muslimanskim sultanatima koji su nastali uz njenu južnu granicu, ali nakon nekoliko poraza u početku 16. stoljeća njen je opstanak doveden u pitanje. Tada je Portugal uputio vojnu pomoć Etiopiji i nakon početnih neuspjeha 1543. pobijeđen je islamski vojskovođa Ahmad Gran. S portugalskim vojnicima stigli su i misionari pa je Etiopija u kratkom razdoblju na početku 17. stoljeća bila katolička zemlja. Ipak, 1632. učvršćena je tradicionalna monofizitska doktrina, a svi su kontakti s Europljanima prekinuti.
U područja južne Etiopije opustošena ratovima s muslimanima počeo se tijekom 16. stoljeća u sve većem broju s juga doseljavati stočarski narod Oromo čije su pripadnike etiopski starosjedioci smatrali barbarima, dijelom i zbog njihovih animističkih vjerovanja. U 18. i prvoj polovici 19. stoljeća dolazi do slabljenja središnje države u korist regionalnih vladara među kojima se ističu i plemići naroda Oromo koji su se postupno uključili u amharski kršćanski kulturni krug.
Razdoblje slabih careva završava 1855. kada je carsko prijestolje zauzeo Tewodros II. On i njegovi nasljednici Yohannes IV. i Menilek II. uspjeli su očuvati etiopsku neovisnost pred nadirućom europskom kolonizacijom, a Menilek je 1896. pobijedio malobrojnu talijansku vojsku kod Adue. U sljedećih četrdeset godina Etiopija se modernizirala, proširila prema jugu i znatno obogatila izvozom kave. Godine 1930. prijestolje je preuzeo car Haile Selassie koji je ubrzao modernizaciju zemlje po europskim uzorima. Ipak, nije uspio zaustaviti talijansku vojsku u drugom pokušaju osvajanja zemlje pa je razdoblje talijanske okupacije od 1936. do 1941. proveo u egzilu.
Nakon drugog svjetskog rata Haile Selassie je uspio zadržati vlast i pripojiti bivšu talijansku koloniju Eritreju Etiopiji dobivajući na taj način izlaz na more, ali u šezdesetim godinama 20. st. rastao je otpor njegovoj politici. Nezadovoljstvo je kulminiralo 1974. vojnim udarom u kojem je car svrgnut i vjerojatno ubijen. Pučisti, okupljeni u vijeću Derg pod vodstvom bojnika Mengistu Haile Mariama približili su zemlju Sovjetskom Savezu, a politika kolektivizacije i prisilnog otkupa žita uzrokovala je veliku glad 1984. (povod za prvi Live Aid koncert).
Pad komunizma 1991. značio je i propast Mengistuova režima kojeg su porazili ujedinjeni gerilci iz sjeverne provincije Tigray i Eritreje koja se desetljećima borila za neovisnost. Nova vlada predvođena gerilskim vođom Melesom Zenawijem dala je široku autonomiju etničkim pokrajinama i priznala neovisnost Eritreje, ali je svojim opreznim pristupom reformama usporila potencijalno snažan gospodarski rast. Dodatne probleme za vladu donio je rat s Eritrejom oko graničnog spora koji je trajao od 1998. do 2000. i u kojem je poginulo više desetaka tisuća ljudi.
Krajem 2006. godine etiopske snage su izvršile vojnu invaziju Somalije, intervenirajući u korist Prijelazne federalne vlade protiv Unije islamskih sudova.
[uredi - уреди] Stanovništvo
Etiopija je zajednica više naroda koji se razlikuju po jeziku i vjeri.Na sjeveru zive Amhari i Tigrai semitskog porijekla cine 35% stanovnistva.Uznjih zive Oromi 40% naseljeni na jugu,Somali 6% i Afar 4% hamitskog porijekla na istoku uglavnom nomadi.Na jugozapadu Sidamo ,razni Omotski narodi i nilotska plemena 8% animisti ponesto protestanti.Po gradovima a narocito u Gondaru ima Jevreja Falasa.Religijska slika je veoma slozena vecina naroda koji su naseljeni na sjeveru Etiopije Amhara i Tigrai su pripadnici etiopske pravoslavne crkve njoj pripadaju i neki Oromi.Ukupno oko 45% stanovnistva pripada ovoj crkvi.Od pocetk dvadesetog vijeka u Etiopiju dolaze evropski misionari iz Njemacke i sire protestantizam.Danas oko 16% etiopljana su protestanti najvise Omotska plemena neki Oromi..Krscanstvo se prosirilo jos u cetvrtom vijeku.Islam velika religija koja se iz Arabije prosirila na sve krajeve nasla je veliki broj sljedbenika medju etiopskim stanovnistvom obuhvata oko trecinu populacije.Preovladava na istoku i jugu medju Somalcima ,Afarima i Oromima.Urodjenickim vjerovanjima pripadaju narodi iz nilske etnicke skupine poput Kunama,Masaia i omotskih skupina Sidama ukupno oko 5% populacije.U gradovim zivi oko 16% stanovnistva najveci je glavni grad Adis Abeba sa 2,6 miliona st zatim Dire Dava,Harar,Jimma i Gondar.
[uredi - уреди] Gradovi
Veći gradovi: Popis gradova u Etiopiji
[uredi - уреди] Gospodarstvo
Etiopsko gospodarstvo još je uvijek većim dijelom poljoprivredno (80% zaposlenih i 50% BDP-a). Uzgajaju se žitarice za vlastitu potrošnju i kava kao glavni izvozni proizvod. Etiopija spada u skupinu siromašnijih afričkih zemalja s BDP-om po stanovniku u 2004. od 800 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
[uredi - уреди] Vanjski link
|
||||||||
