Showing posts with label turkish. Show all posts
Showing posts with label turkish. Show all posts

Sunday, 18 March 2012

Urmašice


urmasice 7s

Nije me bilo iz opravdanih razloga. Skolio me je neki virus kao što odavno nije. Nije sama bolest po sebi bila toliko strašna, koliko njene posledice: od kada mi se začepio nos, ne osećam više nikakav ni miris ni ukus. Kao što možete da zamislite, ovo mi praktično onemogućava pisanje bloga, a i mešenje kolača je postalo prilično besmisleno. I sad, kijavica je prošla, a meni se čula nisu u potpunosti povratila. Recimo da osećam 50% od onoga što bi trebalo da osećam što se tiče osnovnih ukusa, a nijanse skoro uopšte ne.

Na svu sreću, ovo smo pravili i jeli pre nego što sam se razbolela, dok mi je mama bila u poseti. Ovo je, u stvari, njen recept, njen kolač, niko to ne pravi kao ona. Odmah ću da vas upozorim - ne može biti masnije i ne može biti slađe. I ne može biti divnije.

Wednesday, 1 February 2012

Micina baklava / Mica's Baklava


baklava 6as

Dragi Turci, nemojte da se ljutite što ću vam oskrnaviti nacionalni kolač. Ovo u stvari, uopšte nije baklava, ovo je balkansko kopile koje ste ostavili za sobom nakon 400 i kusur godina (Srbi će reći "krvave!") otomanske vladavine. Dobro, Kraljević Marko vam se zamerio, i meni bi da sam na vašem mestu. Nije da ste nam ostali dužni. Ali nije sve bilo zulum i harač. Bilo je sa vama i lepih trenutaka. Pogotovo u kuhinji!

Tuesday, 31 May 2011

Pogača sa sirom / Feta Cheese Bread



pogaca 6

... iliti "O Turcima". Dok nisam napustila Balkan, sa živim Turčinom nisam došla u kontakt (dobro, preterujem, stalno sam prolazila pored Turske ambasade u Proleterskih brigada, bio je tu poneki Turčin). Međutim, otkad živim u Nemačkoj, Turci su svuda oko mene. Čim sam stigla, naučila sam da prepoznam turski jezik kad ga čujem na ulici, prvi put probala pravi döner i lahmacun. Živim u delu grada koji se graniči s turskim kvartom, već godinama idem kod turskog frizera, tamo se slušaju turski narodnjaci koji se, osim jezički, ni po čemu ne razlikuju od naših. Skoro svake nedelje, idem u tursku samoposlugu. Da mi nije nje, ne bih ovde savila nijednu sarmu, ne bih nikad složila baklavu, pa čak ni pitu (nisam vična razvlačenju kora, kupujem gotove kod Turčina). Svi znaju da samo tamo može da se kupi čestit spanać, i bostan leti.