Translate

Dzoli volinet.kuvar

Sugar and spice and all things without price
Приказивање постова са ознаком Price. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Price. Прикажи све постове

понедељак, 24. фебруар 2014.

Ponedeljak, ko ga voli



Da,danas je ponedeljak i mnogi misle na njega kao grozan dan.Ali ,ako znate da će ovog ponedeljka po statistikama biti preko 50.000  venčanja,40.000 novorodjenih slatkih beba,42.000 000 zagrljaja,nekoliko desetina sretnika koji ce dobiti glavnu nagradu na nekom izvlačenju lutrije,60.000 ljudi će dobiti unapredjenje na poslu a 30.000 će izgubiti nevinost.
6000 kerova ce naći nove porodice,prodaće se 350 000 balona.
I najvažnije 90 000 000 miliona ljudi će nekome reći  VOLIM TE.
Znam da mnogi misle da je ponedeljak grozan dan ali ako ovo znate onda ipak izgleda da uopste neće biti loš dan.

петак, 14. фебруар 2014.

O Srni, šišmišima i Svetom Filipu Neriju | B92 Blog

O Srni, šišmišima i Svetom Filipu Neriju | B92 Blog
Obavezno pročitajte,ne okrećite glavu,delite svima neka šalju poruke sa ovim blogom Direktoru Babiću U RFZO na : public@rfzo.rs
 I Gospodji Ministarki zdravlja na:

kabinet@zdravlje.gov.rs
Zajedno smo jači!! Njih j malo a nas je mnogo mnogo više!!!
1794716_596289917116324_169599620_n.jpg
Ovo su tri priče o životu koji neki znaju da cene, dok drugi nikako da shvate o kako tanak konac slučajnosti je okačeno naše postojanje. A naročito postojanje dece koja zavise od nas, odraslih.
Priča prva:
Na slici su šišmiši. Šišmiši koje je država Australija zamotala u ćebencad jer su u toplotnom šoku. Verovatno zbog onih strašnih požara.  Pošto su šišmiši sisari, australijska država je ovim malečkim bolesnicima nabavila i majušne flaše sa cuclama i verovatno šišmišovsko mleko ili bar njemu najbliži surogat. Zato što državi Australiji nije svejedno šta se dešava sa njenom decom, u ovom slučaju – šišmišićima.
Priča druga:
Pre nekoliko godina smo porodično posetili Barselonu. Naravno da takav grad čovek celog života pamti, naročito genijalnog Gaudija i njegovo zaljuljano, Majci Prirodi sklono stvaralaštvo. Ukratko, čudo od grada. Jedino što sam ja iz Barselone ponela najjače sećanje na nešto što bi Barselona volela da može da zaboravi.
Tumaranjem po centru Barselone, sasvim slučajno smo se obreli i na sasvim malom, uvučenom trgu. Uokvirivale su ga barokna crkva i niz niskih crkvenih, manastirskih zgrada. Na trgu je raslo par drveta sa gustom hladovinom. U sredini je stajala zbog suše bezvodna fontana. Okolo su bile postavljene klupe na kojima su sedele časne sestre. Bila bi to samo jedna u nizu barselonskih scena da crkva nije imala jako rošavu fasadu. Ni to nije bilo toliko neobično koliko nešto drugo što nikada ni na jednom crkvenom dvorištu-trgu nisam videla.
Po trgu je vrvelo od dece, one iz obdaništa i nižih osnovnoškolskih razreda. Vrvelo znači da su ta deca tako divljala naokolo da sam se umorila već pri prvom pogledu na njih. Usput su cikala i vrištala tako da su okolni prozori verovatno zvonili od vibracija, samo što to od dece nije moglo da se čuje. I to nije sve, u toj bogobojažljivoj sredini su dve vrlo maloletne ekipe pretendenata na profesionalno bavljenje fudbalom, igrala očito odlučujuću utakmicu. To sam pretpostavila jer su urlali sa toliko žara i bili tako znojavi od trčanja, da je bilo jasno da ih za takav trud čeka bar kraljevski pehar praćen bogatim premijama. Go su im bila vrata crkve do kojih su vodile stepenice na kojima je, između nabacanih školskih torbi i jakni umesto stativa, stajao golman. Svako malo je lopta bubnula u crkvena vrata, što je pratio nadljudski krik kako takmičara, tako i brojne publike koja je prosto odskakala od zemlje vrišteći od sreće ili razočarenja.
Jesam se nagledala crkava obe sorte onoliko u životu, ali nikada do tada nisam videla nijednu crkvu koja bi tolerisala to da joj vrata budu fudbalski go. Časne sestre su dešavanja oko sebe posmatrale dalajlamovskim mirom. Ni trznule nisu na gruvanje loptom o crkvu. Mirno su ćućorile u hladovini.
pla%C3%A7a-sant-felip-neri-300x228.jpg
Diskretnim raspitivanjem sam saznala u čemu je stvar. Crkva koja je služila deci kao go je crkva Sant Felipe Neri. Po njemu se zove i taj, jedan od najromantičnijih trgova. Pomenuti svetac je propovedao traženje radosti života, on je zaštitnik veselja, smeha i radosti. I upravo na tom trgu, pred njegovom crkvom, je tokom španskog građanskog rata pobijeno granatom dvadesetoro dece. Dece koju su pokušavali da zaštite i sklone tokom fašističkog bombardovanja Barselone. Od tog 30. Januara 1938. godine pa zauvek, na tom trgu i pred tom crkvom deca mogu da rade šta hoće. Uključujući i udaranje loptom o crkvu. Zato što Barselona ne može da zaboravi decu koja su tu pobijena, decu koju nije uspela da spasi.
Priča treća:
Ovih dana roditelji dvogodišnje Une Savić očajnički prose novac od kog zavisi njen život. Zdravstveni osiguranici dobrog srca uplaćuju koliko mogu. Iako su već jednom uplatili državi novac za to i za svu ostalu teško bolesnu decu.
Zajedno sa Savićima, poslednjih 9.000 eura pokušavaju da skupe i roditelji Srne Sedmak. Srna je zapravo još uvek bambi, ima samo godinu dana.
Srna je rođena bez jednjaka, zato ne može da jede. Jer ne može da guta. Srna, kao ni Una Savić  nisu predviđene legendarnim RFZO pravilnikom. Shodno tome mogu slobodno da umru. O vrata RFZO deca ne smeju ni da zakucaju, a kamoli o njih da bubaju loptom. Potpuno je jasno da će dete koje ne može da jede umreti. Kao što je jasno da ono nije izabralo da se rodi sa greškom zbog koje je osuđeno na smrt. Pravilnik je pravilnik i onda kada RFZO ne samo da ne da novac za operaciju bebe Srne, nego i onda kada ne da novac da joj roditelji kupe jedino mleko koje ovo dete može da jede.
414699_srna-drustvo_f.jpg?ver=1392289359
Zato njeni roditelji moraju da prose. Od dobrih ljudi zavisi hoće li njihova beba preživeti. Zato što Srbija nije Australija, a Srna nije šišmiš. I zato što država neće zapamtiti ako Srna umre. Zato što sve to nije pitanje para, to je pitanje odnosa prema životu, prema dečijem životu, prema dragocenosti kojoj nema premca. To je pitanje odnosa države prema njenim najslabijim članovima – odnosa prema teško bolesnoj deci. I deci uopšte

субота, 8. фебруар 2014.

Pepa


Grok, Grok šta sve mi roditelji ne radimo, da obradujemo decu.Osim ,što im nikad nemojte reći dok su u dobu da vole Pepa Prase da jedete svinjsko za ručak:)

четвртак, 30. јануар 2014.

Moj Gost Želimir,Banjo moja predji na drugoga


Moj danađnji gost mi je jako poznat lik i  veliki šaljivdyija Moj brat
Uvek me  njegovi blogovi nasmeju: nadam se i vas će

***********************************************************

Banjo moja pređi na drugoga

Žena mi je u Banji. Naravno da mi nedostaje. Pišem joj redovno. Kao dokaz prilažem svoje poslednje pismo.
Ljubavi moja, hvala ti za tvoje divno pismo. Naravno da je kod kuće sve u redu. Ne brini ništa. I sam se čudim kako mi polazi od ruke, sve bolje i bolje ovo kuvanje. Juče sam pekao krompir. Odem u radnju da kupim hleb i kad se vratih emajl na dnu šerpe izgoreo. Nisam imao pojma da je tako slabo napravljena. Ne brini, dim sam izluftirao, samo nam je mačka crna kao gavran.

Moraš mi dojaviti koliko dugo se kuvaju jaja.Nećeš verovati ali posle 2 sata kuvanja, još uvek nisu bila meka! Da, i javi mi da li se mleko koje je zagorelo može još koristiti? Ili da ga sačuvam dok ti dodješ?
Jel se tebi nekad desilo da ti prljavi sudovi proizvedu budj? Ne mogu da verujem da se to desilo za tako kratko vreme tvoga odsustva.Tek su prosle dve nedelje.U četvrtak sam zaboravio da zaključam stan.Mora da je neko bio u njemu, jer nedostaju neke vredne stvari.Ali novac nije izvor sreće,kao što ti uvek kažeš.Vidim da je i orman za odelo prazan ali sigurno nije mnogo bilo u njemu, jer ti uvek kažeš da nemaš ništa da obučeš.
Juče odem da nahranim zečeve i padne mi sveća u spavaćoj sobi.Kako brzo izgore krevet i pola tvog persijskog tepiha...Nema veze spavam na kauču, a tepih je ionako antika, kako ti kažeš.

E još da ti kažem da komšinica Mileva  ne priča sa mnom, jer sam najzad smogao hrabrosti da joj kažem kao sto si toliko puta rekla da treba, da ti je dosadilo kako ona uvek u vreme ručka kuca na vrata i ne možemo da ručamo na miru od njenog mljackanja.Mislim da me nije udarila samo zato što sam veći od nje ali rekoh ti da znaš da je se čuvaš kad dodješ.
Samo se ti srce moje na miru i bez brige banjaj. Ljubi te tvoj Zmu

p.s vidim ovde je kulinarska sekcija dosta jaka ali sve to komplikovano za mene .Pa ako slučajno kuvarice pročitaju ovo ja bih neki savet za prostiji recept.Probao sam na netu ali  odem na neku čini mi se bugarsku stranicu i naidjem na recepte za ovo:

Паламуд на фурна и Багети - Вероника! 
Сандвич с курицей и домашним майонезом

уторак, 28. јануар 2014.

Annabel Langbein moja omiljena kuvarica

Ovaj  mesec posvećujem mojoj najomiljenijoj kuvarici i Novozelandjanki Annabel Langbein.Ona mi je veliki idol i inspiracija ne samo zato što je svetski priznatt kulinar ,već i zbog svog načina života..jednostavnosti i ljubavi prema prirodi.Nadam se da ćete i vi,a ima vas puno koji je već znate, uživati u njenim receptima

*****


This month ,I am dedicating to Annabel Langbein,my favorite chef and fellow Newzealander with a true spirit of  the country and people she was born and raised in.It is not only her culinary  expertise that wows me but also her way of life and love of nature.I hope that you will also enjoy this journey with me.

******
Deze  maand zal in teken zijn van mijn liefste Chef :Annabel Langbein.Ze is kiwi (New  Zealand) en mijn groote idol en inspiratie.Niet aleen omdat ze aangeziene wereld klasse in koken is, maar ook vanwege haar levens stijl en liefde voor  de natuur.Ik hoop jullie zullen ook door deze culinaire reis met mij in haar recepten genieten

******


In diesem Monat wird mein liebster Chef  Annabel Langbein in Mittelpunkt sein.Sie  ist Kiwi (Neuseeland) und mein großes Idol und Inspiration.Nicht nur, ist Sie aangesehene Weltklasse-Koch , Ich bewundere Sie auch wegen ihrem Lebensstil und die Liebe zur Natur . Ich hoffe, Sie werden auch Teilnehmen und diese Lekkere Reise mit mir geniessen.





среда, 22. јануар 2014.

Šta NE treba reći trudnici



Šta ne treba reći trudnici koja ima mučnine.
Sve žene koje su bile trudne znaju o čemu govorim.One naročito jutarnje muke,kad vam se na najmanji podražaj ,na miris,na nešto što ugledate .a neki put i onako iz čista mira smuči i tera vas da povraćate.

Šta zna biti jođ gore od Vaše neizvesnosti da li će vam se posrećiti pa vam dan počne i završi se bez mučnine ili povraćanja ili oba,su primedbe  onih koji vas znaju,a ponekad i onih koji vas ne znaju.
Ne znam šta ste vi slušali u tom periodu trudnoće ali samo da navedem nekoliko takvih bezveznih primera kako ljudi sve naprave još gorim.

* Sve je samo u tvojoj glavi..
* Ne brini ,to je tako samo u prvom trimestru
* Jesi probala...
* Izgledaš užasno...
* Srećom samo ti je muka,ne povraćaš--
* Srećom samo povraćaš nije ti i  muka..
* Da li uvek tako često ideš u kupatilo
* Kladim se da znaš sve javne toalete u bližoj i daljoj okolini..
Zato pre nego što išta komentarišete ,naročito ne onda kada je trudnici glava nad klozetskom  šoljom, najbolje je da ćutite dok kriza ne prodje.

Ponekad sam mislila,šta li bi mi sve savetovali da znaju koliko puta dnevno moram da piškim.

Srećom kao i sve ostalo kad trudnoća prodje a beba stigne, sve se ne zaboravi ali postane smešno.
Ne dajte se,sve će proći.




среда, 18. децембар 2013.

Bucket list

Mnogi od vas  se možda sećaju izvanrednog filma "Bucket List",sa Džek Nikolsonom i Džordž Frimanom.

Mnogi takodje imaju takvu listu.Poslednja šoping lista u životu na kojoj zapisujemo:|Mesta koja želimo da 
posetimo,ljude koje želimo da vidimo,stvari koje želimo da uradimo pre nego sto finalno "kick the Bucket" ili prim.prev prevrnemo kantu svoga života..poslednji put.

Meni lično se čini da bi više koristi bilo od Bucket liste koju napavite o stvarima koje NE želite da uradite pre nego što umrete.
Naprimer|:

2000 dosadnih knjiga koje ne želim da pročitam
Muzeji,galerije i mesta u svetu koja ne želim da posetim
Ljudi (negativci) sa kojima ne želim da gubim veme 
Poslovi ,koje ne želim da radim

Korisna je i Bucket lista koju možete napraviti svojoj deci ,kada se spreme da odlepršaju i osamostale se
Mojoj klinki ja bih napisala u listi nešto ovako:

Plaćaj uvek kazne za pogrešno parkiranje ako voziš tudja kola(najverovatnije moja),inače dotična osoba može biti  kažnjena i zatvorom ,a znaš koliko ja mrzim da delim kupatilo sa drugima.
Posle posete noćnom klubu ,pre nego što udješ u Taxi ,zastani i razmisli: Da li imaš :ključeve od stana,jaknu,dečka...mobilni..Ako si nešto zaboravila,vrati se i gledaj kao što je mama gledala.
Uvek ispiraj sudove  pre nego što ih staviš u sudoperu.Ovo ti se može učiniti kao glup savet,ali kad dodbiješ račun za popravku iste,videćeš da nije tako
Udaj se iz ljubavi,nema veze koliko na to budeš čekala
Zapamti da je znanje jedino bogatstvo koje se lako uvećava i pametno ga troši
Pozovi me redovno,znaš koliko te volim
p.s Zadrži ključeve od moje kuće.

Ako su vam deca još tinejdžeri, onda će im reakcija na vašu listu biti sledeća


Kao je kod vas,pišete li vi neke liste osim šoping liste za prodavnicu.One male papirčiće koje ponekad i posle par godina nalazite zgužvane na dnu torbe?





уторак, 20. септембар 2011.

Otvarajte Ormare..stiže jesen..Open your hearts..Fall is here

**Scroll down for English text




Dva puta godišnje kad prelazimo iz toplih u hladna godišnja doba i obrnuto, ja evo vodim borbu i akciju za SVRATIŠTE. Sigurna sam daje ono dobro poznato velikom broju redovnih posetilaca Bloga, jer se o njemu redovno i često piše.
Sam naslov već tačno govori šta vam je činiti..

SVRATIŠTE  je sklonište za decu od 4 do14 godina. Decu koja žive i rade na ulici.

U poslednjoj akciji uspeli smo da sakupimo dosta zimske garderobe ,čarapa i donjeg veša (ovo mora biti novo, garderoba može biti i nošena ali mora biti očuvana i čista, potrebna je i odgovarajuća obuća). Jedan dobar trgovac (da, da, ima još takvih) iz Zemuna je poklonio farbu kojom su dobrovoljci okrečili prostorije SVRATIŠTA. Bilo je tu i malih radosti poput slatkiša.
Za one koji su voljni da raspremaju ormane i pomognu,

Adresa SVRATIŠTA je:

Krfska 7a, opština Zvezdara.

Beli montažni objekat sa crvenom ogradom iza zgrade Centra za socijalni rad odeljenja Zvezdara. Radno vreme je 24/7, svaki radni dan, vikendom i praznicima.

http://www.svratiste.info/krfska.jpg mapa
Postoji još jedna njihova lokacija, u Novom Beogradu, ali to SVRATIŠTE nažalost može da primi samo 8 mališana. Kada dođe deveto dete, prvo koje je stiglo mora opet na ulicu!

Adresa ovog SVRATIŠTA je:

Narodnih Heroja 63,

Novi Beograd

radno vreme je od 08 do 18 h.

Deca koja žive i rade na ulici računaju na vas. A bogami i ja.


Koordinator Centra za Mlade me je obavestio da se radi na tome da brigu oko SVRATIŠTA preuzme grad Beograd...što bi bila skoro pa idealna situacija...ali takodje svi znamo kako se to i koliko brzo rešava...
Dok se to ne desi, molim vas da se prema svojim mogućnostima uključite u akciju pomoći Deci koja žive i rade na ulici, da pomognete SVRATIŠTU!

Pozdravljam vas u nadi da ćete se odazvati,
Dubravka

********
My dear Blogging friends
Every year when the season is changing I am up and running for my good cause: SHELTER.The only safe haven for kids in my birth town ..Belgrade.Kids between 4 -  14 years of age.Kids that work and live on the street.
Volunteers maintain two locations in the city..where kids (sometimes 70 at time) come to warm them self up,get some clean clothes,have shower and get warm words.Many of  them started schooling for the first time in their life.
What they need  are warm clothes and shoes(those can be worn if they are clean): underwear and socks(those need to be new.).maybe some sweets.
Those of you that can not be part of this because of geographic location ,can participate by klicking on ads
that are on my site.All proceeds go to this SHELTER.It is one minute work with great result.It doesn/t oblige you to buy anything..

Addresses of the SHELTER are as follows:

Krfska 7a, opština Zvezdara.
BELGRADE
SERBIA
There is a small Shelter in New Belgrade

Narodnih Heroja 63,

Novi Beograd

Serbia
However thisone can only have 8 children at the time ,which means when the 9th come in, the firstone that arrived has to go out on the street again..


Kids in Svratiste have noone but you good people ,so open your hearts and help them.This are our kids too.
Thank you


P.S There are negotations that City of Belgrade should take care of these Shelters but we know that can take a long time before it is realized...if..


петак, 16. септембар 2011.

Ljubav je u vazduhu... Love is in the air


Ma ne, nisam se zaljubila.Nego..dolazi proleće.Pa se setih one pesmice

Inače osim toga što se naravno radujem sezoni budjenja..mene čeka ogroman posao oko bašte.Ali nisam više novajlija i sasvim dobro se potvrdilo, kad sve dobro isplaniram..ide kao podmazano.Ove godine sam odlučila  da i Cali napravim posebni kutak sa njenom baštom ,jer sad već možee da kopa  i zaliva i da uživa u svom trudu
Eto samo da  spomenem Ragbi Svetsko Prvenstvo je u punom jeku kod nas..pa je u gradu nevidjena gužva.Parkinga nema a autobusi su prepuni.Od ponedeljka moram opet tamo,a nesto mi se ne  ide.
Blizu mene je smešten Rumunski Ragbi tim.

Pravila sam Coq au Vin (Petla u vinu.)



Tako bizi smo sa svih strana.Cali ima najnoviju uzrečicu  (It's  possible)(Moguće je) ,pa kad god joj kažem : -To ne možes, ona tako odgovara.Meša inače i srpski i engleski pa  je formirala novi jezik ' srblenski ,koji samo mi oko nje razumemo. Ljubav je u vazduhu...lallallalala

*****
No.no I am not falling in love.Spring is near but i remebered the words of this song.Besides the joy that everything is awakening .I have mountain of work with sowing in the garden.However good planning and help from my friends(another beautifuls song) everything will work out well.This year I decides to give Cali her own garden corner and now she is big enough to saw,dig and water it and of course enjoy it.


Just to mention World Rugby Cup has taken over the city..where unfortunately I have to go again from thenext week.No parking ,overfull buses.Romanian Rugby Team is located near my place.



I made the nicest Coq au Vin.
So we are busy, busy from all sides.Cali has a new words :It's Possible..which is mostly her answer when I say:No, you can't have, or do that.She speaks  kind of funny mixture of English and Serbian that only we can understand.We call it serblenski.

Love is in the air. Lalallalalla

субота, 20. август 2011.

Fejs.Skajp,Tviter..i ostale Raje Baje i Paje../Facebook,Skype,Twitter and the rest Of Donald Duck's Family

Fejs.Skajp,Tviter..i ostale Raje Baje i Paje


Evo ga blog naše književnice Jelice.Nikad nije postavila kraći sa tako malo teksta ali mislim da će oni koji se služe svim ovim pomagalima u životu ako ništa drugo nasmejati(nadam se neće prepoznati u svemu ovome).Odma da iskoristim da i preporucim knjigu Jelice Greganović:
"2010. godine, izdavačka kuća "Alnari" izdala je moju treću knjigu, zbirku humorističkih priča "Od reči do reči", neponovljivog podnaslova "Ili kako sam postala gusarska carica, strah i trepet južnih mora".
=============

Nikada još nisam okačila video klip bez prateće priče. Pravim presedan filmom o FB bontonu, dodajući mu samo ovo malo reči. Što se mene tiče: ODLIČNO! Zajedno sa ostatkom kampanje koja mi se silno dopala. Povratak u budućnost ili kako tokom samo 60 godina može da se promeni društvo i svet:

Back to the Future.
This post is from a Guest author Jelica .serbian writer.She never posted a shorter one and with so little text but this is definitely worthwhile looking at.Hope you are not affected with anything simialr:)


петак, 12. август 2011.

Kajsije sa Nila.. Appricots on the Nile





*



*** Scroll down for English text

Ma ne, nisam odputovala u Egipat, nego ovo je naslov knjige koju sam pronašla u mojoj Misteriji Kutiji.Mislim da sam jednom ranije pisala ,kako obično u nekoj antikvarnici knjiga kupim punu kutiju knjiga, onako daj šta daš cena ,nemajuci pojma šta je u njoj .Ali nikad se do sad nisam razočarala uvek je tu bilo ponešto za mene.Interesantnih inskripcija ,ako su knjige bile poklonjene,a po neki put i pravo malo bogatstvo..kao npr.knjiga o našem slikaru, Stjepanu Vukmanoviću koga su još zvali  Utrilo von Schwabing   ,koju sam poklonila dalje, a koja vredi malo bogatstvo.
E u takvoj kutiji sam našla i ovu knjigu sa  naslovom u blogu.I gle moje neizmerne sreće..knjiga nije samo autobiografija pisca ,vrlo vrlo interesantna i odvija se, se izmedju Pariza i Kaira i naravno kuhinja u oba grada.
Sad moram da se obuzdam da ne počnem da je prepričam od početka do kraja.Puna je interesatnih recepata, posete pijacama,interesantnih kuvara koji su prolazili kroz obe kuće i naravno emocija, jer opisuje sve od detinjstva pa do kasne starosti pisca.
Neke od jela već znam, a na neke me je podsetila da nisam odavno pravila, a neke ću tek još da učim da pravim, pa ću vam javiti.A da, pisac je:
Colette Rossant

A recept je:
Srž sa karamelizovanim crvenim lukom

 Operi 6 govedjih kostiju u hladnoj vodi.Moj mesar je meni ovo lepo isekao.Stavi u lonac 2 litre bistre supe.Dodaj ovome jedan crni luk,isecenu šargarepu i nekoliko komada celera.Ovo kuvaj na niskoj vatri 15 minuta.Dodaj koske i kuvaj jos 20 minuta..
Onda ih izvadi i stavi u tepsiju i peci u predgrejanoj rerni  na 200 stepeni Celzija oko 15 minuta..
Služi sa grubom morskom solju i karamelizovanim crvenim lukom.




Karamelizuj crveni luk,tako što čes ga iseći na tanke kriške i dinstati na puteru .Potrebno je oko 6 glavica srednje veličine.Ja dodam malo šečera i malo crvenog vina,so i biber.Gotovi su za oko 30 minuta.S vremena na vreme mešaj.

Oh no,I didnćt travel to Egypt.This is the title of the book from my Mistery box.
I wrote about this box some time ago.How I buy it in Antique bookshop.Box is, pay as you can price and it is always very exiting what you can find there.Inscription to people if those were gifts,books of interest to ,me ,books of interest(so my gifts) to  my friends and family.
Once I found really rare book about our artist ,painter Stjepan Vukmanovic who lived in Munich and was known as Utrillo von Schwabing.Real treasure and evry expansive .I gifted it to an artist in Belgrade,friend of mine.
So, this time it was the book from Colette Rossant.She is describing her life from  childhood till older days, which took place between Cairo and Paris.I will contain myself not to start writing the whole text from the book.
Of course the kitchen of both places are central ,surrounded by the cooks that worked in them,visits to the markets and some fantastic dishes with recpies.
Some of them I know,some of them she reminded me to make and some of them are totally new, so a challenge.Will let you know how that goes.
I have chosen a simply but o so tasty recepie .If you dare to try you won't regret.

Marrowbones with caramelized red onion

Wash 6 marrowbones(my butcher cut them for me) in running cold water.
Put a pan with 2 l of clear stock with pieces of 2 carrots ,some celery sticks and whole onion, to simmer for 15 minutes.Add marrowbones and simmer further 20 minutes.Take them out wit a slot spoon and put them with a little oil  in baking dish.Bake  in preheated oven 200 degrees Celzius for about 15 minutes.
Serve on bread with caramelized onion salt and pepper.
Caramelized red onion.You will need 6 pieces of finely sliced red onion,some red wine,some brown sugar and knob of buter.Simmer this for about  30 minutes.Stir occasionally to  prevent sticking.



петак, 29. јул 2011.

Kutija nade The Box of..hope


Scroll down for English text



Sedim u vozu..duboko u mislima..zabrinuta.Preko puta mene sedi jedan dečak.Izgleda i on uzbudjen i zabrinut.Započe priču.Tek onda primetih da ima Daunov Sindrom.
Pričao je da mu je ovo prvi dan da ide na posao u radionicu i da mu je neprijatno jer nikada ne priča sa nepoznatima.Ja odgovorim da se to ne da primetiti, jer eto  počeo je da priča sa mnom.
-To je zato što moram nekog da pitam za iskreno mišljenje o mojoj kutiji za ručak.
Pritom izvadi dotičnu kutiju na kojoj su bili naslikani klovnovi i na kojoj je pisalo:Budi uvek nasmešen.
' Baš je lepa kutija..rekoh
Onda mi je pokazao i svoju šolju i pitao me da li i ja imam takvu.Ja rekoh da nemam.
-Onda si sad sigurno ljubomorna na mene?
Onda je izvadio knjigu iz tašne.Mama mu je rekla da ljudi u vozu uvek čitaju knjige.
Na jednoj stanici smo izašli zajedno iz voza.
Zahvalio mi se i pozdravljajući pitao da li sam i ja nervozna.
Kada sam odgovorila potvrdno rekao je:
- Hoćeš da ti dam moju kutiju za ručak ?
Nije bio ni svestan kakvo značenje u tom trenutku imaju ove njegove reči.Bila  sam na putu u bolnicu kod ..moga tate..
 ****

I am sitting in the train..deep in my thoughts. Across from me there is a young boy.He seems worried and exited.He started talking.Only now I noticed he has a Down Syndrome.
He told me this was his first day of work at the social workplace and he is uncomfortable talking to strangers.I told him I did not noticed because he was talking to me,right.

-That is because I need your honest opinion of how you like my lunchbox.
He pulled his lunchbox out of his bag.It had some clowns on it and a writing:Be always with smiles.
- It is very nice lunchbox  -I said
Than he showed me his drinking cup and asked me if I had one like that.I said I don't.
-Than you must envy me now..he said ,opened his bag and pulled  a book out.His mom told him people always read books on the train.
We exited the train on the same stop.
He was saying goodbye and asked me if I was nervous too.When I nodded he said:
_ Would you like to have my lunchbox?
He wasn't aware what this simple words meant to me..I was on my way to visit my very ill dad in the hospital


среда, 29. јун 2011.

Nije za vegeterijance




Negde sam pročitala da je naziv vegeterijanac postao još u stara vremena i da su tako zvali ljude koji nisu bili sposobni da love ili hvataju ribu.

E takav jedan dolazi kod mene na ručak pa sam čisto eksperimentalno spremila ovu topčidersku šniclu.Malo se vrpoljio ali posle dve čaše crnog vina ipak se (da ne uvredi domaćicu), odlučio da jede..sve pojeo i pohvalio ..kačkavalj.





Vrlo jednostavno..meso je pršuta (eh ko bi tome mogao odoleti) ,punjena kačkavaljem i sve ostalo je bas vegeterijansko.






Uvek me je u pozadini kao gurmana i kulinara interesovalo zašto ljudi postaju vegeterijanci i iako se možda odgovor čini vrlo jednostavan, kad se zadubite u to i nije tako.Da ne kažemo da ima još i milion podvrsta veheterijanaca ..iz religioznih razloga, odbojnost ideji da se jede meso životinja,zdravstvenih razloga i tome slično.

Što se mene tiče ja mislim da je mnogo važnije paziti na količinu zasićene masti, poreklo mesa koje se koristi i dobar balans i dovoljnost povrća uz sve to.

A što se mog vegeterijanca tiće da li je otišao zadovoljan..Ma ne brinite ništa ručak je sasvim uspeo a i on zna da ja pazim na sve gore navedeno.




Tako da evo već planira sledeći put dovešće i devojku i nije insistirao da jelo bude bez mesa.Hm..možda se usudim da mu ponudim nešto pileće.

петак, 17. јун 2011.

Put oko sveta za 730 dana


Tu skoro odem kod mame na ručak.Gošća je i njena dugogodišnja prijateljica Rachel, jedna vitka ,blaga i vrlo pametna crnka, pred 40’tom.Znate od onih tipova koje su lepe ali ne toliko ali ipak ih primećujete.Uvek doterane i doje vam spontano da sa njom razgovarate na Vi.

Priča je pomalo čudna.Nije da nam scenario iste ne padne više puta u životu na pamet ali malo ko ima hrabrosti da ga sprovede u delo.Što je zaista šteta uzevši u obzir da je život samo jedan..

Dakle, pre dve godine,Rachel je bila vrlo uspešna biznis žena.Imala je sve što se podrazumeva uspešnim u ovo moderno doba.Partnera sa kojim je živela već više godina,luksuzno opremljenu kuću koja je bila njihovo zajedničko vlasništvo.sportska kola, posao koji je radila sa velikim zalagenjem i vrlo uspešno.
I kako jedan moj prijatelj kaže uvek par meseci nedostaje, da uradim u jednom danu sve što treba.

Jednog takvog dana, vozeći kroz jutarnju gužvu, odgovarajući na bezbrojne telefonske pozive..odjednom je stala pored puta.I rešila tu pored puta ,kao da to nije ništaČGotovo je sa starim životom, sa večitom jurnjavom i strahom ,da će neke neprdvidjene okolnosti okončati tok života u materijalnom blagostanju.
Shvatila je da je rupa..praznina koju ju je nagrizla sve veća i veća i da ako je ne ispuni sad i odma ,može i ona lako potonuti u nju.

Okrenula je  kola i odvezla se kući.Skuvala je sebi kafu i sela u baštu.Sad tek prvi put posle toliko godina zapazi da u bašti imaju kućicu za ptice.Pade joj na pamet da nikad nije ostavila nijedno zrnce  za njih..

Napisala je nekoliko pisama
Pismo poslodavcu da iz ličnih razloga ( koji poslodavac bi put oko sveta razumeo kao razlog da se ubije uspešna karijera) ,  napusta posao sa početkom :Od SADA
Pisma nekolicini prijatelja
Pozvala je Marka)( svog tadašnjeg partnera) ,.da dodje ranije kuci da se nešto(cuj nešto )dogovore.Dogovor se sveo na to (eh kad se civilizovani ljudi dogovaraju), da će Mark isplatiti polovinu vrednosti kuće i da ona odlazi...na Put oko sveta.
Mark je naravno buljio u nju,( znate onaj pogled :Ženska glavo sta trabunjaš, nisi ti baš citava) ali je dovoljno poznavao Rachel da je znao da nema svrhe da je ubedjuje.
Eh. ima tu sad više filmskih scenarija da li je Mark trebalo da ubedjuje Rachel da ostane ili ne, ali to je već drugi blog.
Uglavnom sve je bilo onako kako je Rachel želela i ona je krenula na put oko sveta..na 6 meseci ,kako je tada planirala.

Sećam se tog vremena, stomak mi je bio do zuba,samo što nisam dobila prenatalnu depresiju ,a razglednice koje su neke od mojih drugarica slale sa OE( Overseas Experience) nisu ni malo pomagale na bolje.

Samo da pojasnim OE je tradicija u Novom Zelandu, da  pre nego što započente ozbiljne obaveze u životu jedno godinu dana putujete po svetu.Što i nije tako loše uzevši u obzir izlolovanost Novog Zelanda u svetu
No da se vratimo Rachel.Javljala se mami ali ne sa previše detalja , onako da je sve ok.Mama nije insistirala previše na detaljima ipak je to bio Rachelin put oko sveta.

I tako uz sve gurmanluke ,koje Rachel  voli, mama nas je ugostila i celo popodne smo uživali u njenim pričama i avanturama koje je doživela.Preopširno je sada ulaziti u detalje.Bilo je tu spavanja na kineskom zidu,kupanja ispod vodopada u Namibiji ali bilo je i suza koje nisu bile uvek radosnice.Bila  je i jedna kratka romansa sa nekim plavokosim Rusom.




Ali najviše od svega tu je sad bila jedna nova Rachel,koja je zatvorila rupu beznadja i bezsmisla i kreće izpočetka.Rachel živi u jednom malom apartmanu i ima svoju kompaniju za Motivaciju.Nije isključeno da će krenuti opet na neka istrživanja I Rachel je izgledala i zvučala sasvim sretno.Još uvek vitka i lepa ali ne baš toliko.Žena srednjih godina ,koja je imala hrabrosti da ispuni svoj san.Bravo!

Možda se se zapitali ,šta se desilo sa Markom posle Rachelinog odlaska?Mark se nedugo posle njenog odlaska oženio bucmastom plavušom , koja uskoro  očekuje bebu.
Eto Happy End


 
 

недеља, 12. јун 2011.

Optimizam i šta muzka znači u tome

Dok sam odrastala meni se uopšte nije dopadala muzika ,koju su moji vršnajci voleli.Nekako mi tekst iz tih pesama nije mogao leći. Previše negativnih reči (bitch npr= koje opisuju devojku, i F .ck.F..ck u svakoj drugoj.)
Možda je uticaj mojih roditelja prevagnuo ,a kod njih u kući čitavog dana se smenjuje etno   (ne turbo ,pu pu )srpska muzika, DjordjeBalasević, čijih se 18 albuma preselilo kod mene, i Jimmy Hendrix i Beatles i Simon i Garfunkel i još štošta iz njihovog vremena.
Čudo i moj brat , mada dosta stariji od mene ima sličan ukus.Dakle nas niste mogli naći kao redovne posetioce po klubovima,mada danas odem ponekad sa drugaricama.Možda smo bili preumorni od svih sportova kojima smo se u to vreme bavili.

Koliko je to imalo uticaja na naš dalji život?  Ja mislim poprilično i to u zdravom smeru.Šta vi mislite?

четвртак, 2. јун 2011.

Zlatne ruke..zlato prave



 Odem u prodavnicu igračaka, a kupujem zaista vrlo malo igračaka (većinom dečije knjige)
Pogled mi padne na jednu super kuhinju za devojčice.Ustvari Calin pogled padne tu i ona se baš zaigra.Otvara lončeve,nudi me kafom, sva se uživela u to i sija od radosti.
Eh mamino srce , proda se za jedan osmeh i te velike vesele oči.

Pogledam cenu,pa još jednom, pa još jednom i pridržim se za to parče kuhinje da se ne stropoštam od iznenadjenja.Samo 560 dolarčića.Pa koja normalna porodica može to  da kupi ? Ona koja može , ta mama sigurno ima kuvaricu.Dakle, znojim se ,razmišljam i dodjoh na briljantnu ideju.
Deda će lepo da napravi unuci  kuhinju, a baka ce da ishekla sve šta je potrebno.

I onda se eto setih i Vas koji ili imate bake i deke ili ste i sami to ,vas koji imate zlatne ruke ,koje opet se dokazalo zlata vrede i odlučih se  da vam te svoje ideje dam na razmatranje..Prodavnicu igračaka do daljnjeg zaobilazimo


.


































// Pinintrest on image Pinintrest on image Social footer