Prikazani su postovi s oznakom grci. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom grci. Prikaži sve postove

11.1.10

"Novi list" od subote, 9. siječnja 2010, donosi u članku Tihomira Ponoša "Izgnan i izbrisan" nešto nalik na "paralelan životopis" Temistokla i Ive Sanadera:


Gotovo nitko nije bio od svojih sugrađana toliko cijenjen kao mudar i sposoban državnik, pravi vođa, a završio odbačen, usamljen, izgnan, prezeren za što si je uvelike bio sam zaslužan. Takav je bio staroatenski državnik, političar i vojskovođa Temistoklo čija se sudbina i karakter uvelike može usporediti s onima Ive Sanadera, što, naravno, ne znači da se Sanaderova povijesna važnost i djela mogu usporediti s Temistoklovim.

(...)

Volio je da ga štuju, cijenio je one koji mu laskaju, neobično je uvažavao one koji su njegova djela priznavali. kako je prirodno bio neskroman, izgradio je u blizini svoga doma hram posvećen Artemidi, a njime je jasno aludirao na sebe i svoju ključnu ulogu u grčko-perzijskim ratovima. Sve to zvuči poznato i viđeno je i u Hrvatskoj početkom 21. stoljeća. Viđena je i Temistoklova sklonost korupciji pa je, ne bi li lakše vladao i ne bi li mu se lakše divili, imao i svoj fond za podmićivanje.

Izvor podataka za usporedbu Ponošu je Plutarhov životopis Temistokla (Plutarh paralelu Temistoklu nalazi u rimskom vojskovođi Furiju Kamilu).

Vrlo je veselo vidjeti takve klasične referencije u dnevnim novinama (mada je usporedba malo šepava). Dodatno je pikantna, međutim, činjenica (koju zna Google) da je Temistoklo već bio iskorišten u hrvatskom političkom diskurzu:


... mnogi u samom sudu bili su svjesni svoje sramotne uloge. Ili su bili svjesni onoga o čemu piše Lujo Medvidović preko (!) sjajne povijesne paralele Temistoklo – Tuđman: "Poslije Termistokla (koji je opravdano slavan budući je 480. godine prije Krista, kod Salamine pobijedio nadmoćnije Perzijance, kao što je Tuđman u akciji Oluja 1995. pobijedio nadmoćnije agresore), nikada u povijesti jedan vojskovođa nije potjeran iz povijesti zbog pobjede u ratu. Antička Grčka je taj pogrješni postupak 'detemistoklizacije' na sudu povijesti platila najvišom mogućom cijenom – potpunom propasti. Nadati se je da Europa, kao velika civilizacija, baštinik antičke Grčke, ne će represijom protiv najboljeg dijela sama sebe uništiti iznutra, da će vratiti značenje svojim riječima, u sebi pronaći snage te pravim jasnim i razlikovnim riječima imenovati različite pojave. Osobito se nadamo da će Europa, kao poticatelj procesa 'detuđmanizacije' na vrijeme shvatiti da je Tuđman branio europske vrjednote, kao što je Temistoklo branio Grčke, te da se zbog sebe same ne smije ponijeti prema Tuđmanu kao Grčka prema Termistoklu."


Egzempla su, dakako, iskoristiva in utramque partem.

3.10.09

Classical captcha of the day

Seen in a Captcha today:

Antigona tongued


Lepide.

23.5.09

Politički nekorektna



ΤΡΑΙΑΝΟΥ ΒΑΣΙΛΕΩΣ (Anth. Gr. 11.418)



Ἀντίον ἠελίου στήσας ῥίνα καὶ στόμα χάσκων
δείξεις τὰς ὥρας πᾶσι παρερχομένοις.

Car Trajan (Grčka antologija 11, 418)



Okreni nos prema suncu i zini;
tako će prolaznik svaki vidjet koliko je sati.

21.5.09

Besplatno obrazovanje

Kako bi se na grčkom (starogrčkom) reklo "besplatno obrazovanje"?

Vježba je iznimno poučna.

Za obrazovanje je prilično jasno: παιδεία, ἡ.

A "besplatno"?

Ovako kažu Sholija uz Homera (Scholia In Homerum, Scholia in Odysseam (scholia vetera) knj. 14, hypothesis-stih 317, *red 2):


ἀπριάτην ] ἐπίρρημα, ὡς ἄντην, μάτην, ἀντὶ τοῦ ἀπριάτως, ὅ ἐστι προῖκα.

"nekupito": prilog, znači "badava", "nizašto", umjesto "nekupljeno", tj. "besplatno".


Grčki πρίαμαι znači "kupiti", a προῖκα znači "kao dar". Ima i odličan pridjev δημοτελής , ές, "o javnom trošku"!

Dakle: ἡ προῖκα παιδεία ili ἀπριάτως παιδεύειν ili ἡ δημοτελής παιδεία. Uopće da i ne spominjemo one Sokratove razgovore o plaćanju za učenje.

Što reći nego — u preciznosti izražavanja o obrazovanju teško je nadmašit Grke od prije 2400 godina...

30.3.09

A i A

Marker iz knjige:


Demokraciji su dodani elementi predstavničke vladavine. Tako je utvrđen oblik koji opsegom sasvim odgovara načelu. Ono što je bila Atena u malome, Amerika će biti u svojoj veličini. Atena je bila čudo davnih dana, a Amerika postaje predmet divljenja i uzor današnjice.

Thomas Paine, Prava čovjeka [1792], Zagreb 1987, s. 141.

31.12.08

Anth. Gr. 11, 420: dlake



ΦΙΛΩΝΟΣ (11.420)


Αἱ τρίχες, ἢν σιγᾷς, εἰσὶ φρένες· ἢν δὲ λαλήσῃς,
ὡς αἱ τῆς ἥβης οὐ φρένες, ἀλλὰ τρίχες.


Filon (11, 420)



Svaka je dlaka brade, dok šutiš, znak misli; a kad progovoriš,
ko u mlađarije: nisu to misli, već puke dlake.

18.12.08

Anth. Gr: Lukilije



ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ 11.391


Μῦν Ἀσκληπιάδης ὁ φιλάργυρος εἶδεν ἐν οἴκῳ
καὶ “Τί ποιεῖς,” φησίν, “φίλτατε μῦ, παρ' ἐμοί;”
ἡδὺ δ' ὁ μῦς γελάσας “Μηδέν, φίλε,” φησί, “φοβηθῇς·
οὐχὶ τροφῆς παρὰ σοὶ χρῄζομεν, ἀλλὰ μονῆς.”

Lukilije (11, 391)


Miša je škrti Asklepijad ugledao u svojoj kući,
pa reče: "Što ćeš, o štovani mišu, kod mene ti?"
A miš se nasmijao slatko: "Ništa se ne boj, rista:
nisam došao amo na hranu, nego na stan."

Vertit Grotius


Murem Asclepiades cum conspexisset avarus,
Quid facis ah nostrae, dixit, amice, domi?
Cui mus, Parce metu, respondit dulce renidens,
Heic ego non victum quaero, sed hospitium.

17.12.08

Orion iznad Nemruta

NASA: astronomska slika dana.

Orion i Antioh

Autor slike: Tunç Tezel.

Ispred Oriona: četrdeset kilometara sjeverno od Kahte (Turska) nalazi se planina Nemrut (Nemrud Daği), a na njoj ostaci golemih kipova starih preko dvije tisuće godina. Ti su kipovi — nekoć visine preko 10 metara — prikazivali lavove, orlove, antičke bogove i kralja Antioha I Božanskoga (Theos), vladara Komagene (86–38 p. n. e). Blizu sredine slike: Zeusova glava; kraljeva je glava druga najbliža horizontu.

Slika je snimljena prije tri mjeseca; u daljini je zviježđe Orion. Crvena mrlja pod Orionovim pojasom je Orionova maglica, a sjajna zvijezda s lijeve strane je Sirius. Daleko nalijevo obzor se crveni: sunce će izaći.

16.12.08

Anth. Gr(upnjak)



ΝΙΚΑΡΧΟΥ (11.328)


Τὴν μίαν Ἑρμογένης κἀγώ ποτε καὶ Κλεόβουλος
ἤγομεν εἰς κοινὴν Κύπριν Ἀριστοδίκην·
ἧς ἔλαχον μὲν ἐγὼ πολιὴν ἅλα ναιέμεν αὐτός·
εἷς γὰρ ἕν, οὐ πάντες πάντα, διειλόμεθα.
Ἑρμογένης δ' ἔλαχε στυγερὸν δόμον εὐρώεντα,
ὕστατον, εἰς ἀφανῆ χῶρον ὑπερχόμενος,
ἔνθ' ἀκταὶ νεκύων καὶ ἐρινεοὶ ἠνεμόεντες
δινεῦνται πνοιῇ δυσκελάδων ἀνέμων.
Ζῆνα δὲ θὲς Κλεόβουλον, ὃς οὐρανὸν εἰσαναβαίνειν,
τὸ ψολόεν κατέχων ἐν χερὶ πῦρ, ἔλαχεν.
γῆ δ' ἔμενε ξυνὴ πάντων· ψίαθον γὰρ ἐν αὐτῇ
στρώσαντες τὴν γραῦν ὧδε διειλόμεθα.

Nikarh (11, 328)



Hermogen, ja i Kleobul onomad smo jednoj
Aristodiki priredili grupni seks:
ja kod nje na žrijebu dobih stan do sinjega mora
(svaki po jedno, a nismo svi dijelili sve);
Hermogena zapade gadni dom truleži,
zadnji, što u mračnome svršava kraju,
gdje su obale mrtve i smokve što povija vjetar,
kako ih zlozvukog zapuha nalet potresa.
Zeusom smatraj Kleobula; taj dobi uspon u nebo,
ognjobljuvnu sveudilj držeć u ruci munju.
A zemlja je bila zajednička svima; jer na nju smo madrac
prostrli, i tako smo bapca podijelili.

Grotius nije htio prevesti.

14.12.08

Anth. Gr: igra riječi 2



ΑΜΜΙΑΝΟΥ (11.181)



Ἤιδειμεν, Πολέμων, Ἀντώνιον ὄντα σε πάντες.
ἐξαπίνης τρία σοι γράμματα πῶς ἔλιπεν;

Amijan (11, 181)



Polemone, znali smo svi da si Kornelije ti;
kako si umjesto NEL najednom dobio UPC?

Vertit Grotius


Quam subito, fueras qui nobis Servius ante,
Destituit nomen littera quinta tuum.

Anth. Gr: grčko-latinska igra riječi



ΑΜΜΙΑΝΟΥ (11.180)



Εἰδοὺς οὐ κρίνει Πολέμων, νώναις κατακρίνει·
κἂν δῷς, κἂν μὴ δῷς, ἔστιν ἀεὶ Πολέμων.

Amijan (11, 180)



Paran dan — Polemon ne sudi; neparan — osudi te;
dao ti pare il ne, s njim uvijek je polemos.


Kaže komentar (Anthologia Graeca, ed. Hermann Beckby, Bd. 3, München: Heimeran, 1958): višestruka igra riječi. Εἰδοὺς, "Ide" čuje se i grčki, kao Εἰ δοὺς "ako daš"; νώναις, "None" se čuje i latinski, kao "non ais", "odbiješ li". Πολέμων znači "neprijatelj".

Grotius nije htio prevoditi ovaj epigram.

13.12.08

Anth. Gr: Lukilije



ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ (11.171)


Θνῄσκων Ἑρμοκράτης ὁ φιλάργυρος ἐν διαθήκαις
αὑτὸν τῶν ἰδίων ἔγραφε κληρονόμον.
ψηφίζων δ' ἀνέκειτο, πόσον δώσει διεγερθεὶς
ἰητροῖς μισθοῦ καὶ τί νοσῶν δαπανᾷ·
ὡς δ' εὗρε πλείω δραχμὴν μίαν, ἢν διασωθῇ·
“Λυσιτελεῖ θνῄσκειν,” εἶπε καὶ ἐξετάθη.
κεῖται δ' οὐδὲν ἔχων ὀβολοῦ πλέον· οἱ δὲ τὰ κείνου
[χρήματα κληρονόμοι ἥρπασαν ἀσπασίως].

Lukilije (11, 171)



Pohlepni Hermokrat na samrti u oporuci
samog je sebe stavio za nasljednika.
Potom je legao i računao koliko će, kad se digne, platiti
liječnicima honorara i koji je bolesti trošak;
a kad se pokaza da je za drahmu više ako ozdravi,
"Umrijeti se isplati", reče i ispruži se.
Eto ga, leži, i više od obola nema; a njegove
[pare su veselo raznijeli nasljednici.]

Vertit Grotius


Hermocrates aeger signatis rite tabellis
Haeredem sese scripserat ipse sibi.
Tum, si iterum valeat, quae sint impendia morbi,
Quae medici, trepidis computat articulis:
Solvendosque decem postquam sibi repperit asses,
"Utilior nobis mors", ait et moritur.
Uno nunc obolo dives jacet. Omne quod ultra est
Haeredes rapiunt et satis esse negant.



Stih 8 nemaju Codex Palatinus ni Planud, Aldo Manuzio u svome izdanju (valjda 1503) dodao je [de suo], tj. iz kodeksa koji je bio njegov predložak.

5.12.08

Anth. Gr: ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ



ΤΟΥ ΑΥΤΟΥ (ΛΟΥΚΙΛΛΙΟΥ, 11.312)



Οὐδενὸς ἐνθάδε νῦν τεθνηκότος, ὦ παροδῖτα,
Μάρκος ὁ ποιητὴς ᾠκοδόμηκε τάφον
καὶ γράψας ἐπίγραμμα μονόστιχον ὧδ' ἐχάραξε·
“Κλαύσατε δωδεκέτη Μάξιμον ἐξ Ἐφέσου.”
οὐδὲ γὰρ εἶδον ἐγώ τινα Μάξιμον· εἰς δ' ἐπίδειξιν
ποιητοῦ κλαίειν τοῖς παριοῦσι λέγω.



Lukilije (11, 312)



Nitko, o prolazniče, ne počiva tu,
gdje pjesnik je Marko izgradio grob
i gdje, složivši stih za natpis, uklesa ovako:
"Požalite dvanaest godina Efežanina Maksima."
Ja nikakvog Maksima vidio nisam, ali u slavu
pjesnikovu, prolaznici, izvolite žaliti.


Vertit Grotius


Quem cernis tumulum ne quid fallare, viator,
Vatis opus Marci nullius ossa tegit.
Sed tanti Marco fuit unum scribere versum:
Flete; situs puer hic Maximus ex Epheso.
Maximus hic notus nulli; sed ut ipse poeta
Credatur, frustra nos lacrimare jubet.

11.11.08

Bonus trackus

Evo jedan iz Grčke antologije koji nije stao u kolumnu za nadolazeći četvrtak:



ΡΟΥΦΙΝΟΥ (Anth. Gr. 5.87)


Ἀρνεῖται τὸν ἔρωτα Μελισσιάς, ἀλλὰ τὸ σῶμα
κέκραγεν ὡς βελέων δεξάμενον φαρέτρην,
καὶ φάσις ἀστατέουσα καὶ ἄστατος ἄσθματος ὁρμὴ
καὶ κοῖλαι βλεφάρων ἰοτυπεῖς βάσιες.
ἀλλά, Πόθοι, πρὸς μητρὸς ἐυστεφάνου Κυθερείης,
φλέξατε τὴν ἀπιθῆ, μέχρις ἐρεῖ· “Φλέγομαι.”

Erogene zone

Rufin (Anth. Gr. 5, 87)


Erosa poriče Melisijada, ali tijelo joj
vrišti — kao da u nj se sasu sav tobolac strijela —
i govor bez daha, i daha zagrcnuta žurba,
i upali krugovi — hematomi! — oko kapaka očnih.
Hej vi, Žudnje, mame vam Afrodite i njezina vijenca,
pržite prznicu tu dok ne prizna: "Gorim!"

erogen-i-ous: cambiodefractal

9.11.08

Grčka antologija 5, 51

Otkud ἡ θεὸς? Evo:



ΑΔΕΣΠΟΤΟΝ (5.51)


Ἠράσθην, ἐφίλουν, ἔτυχον, κατέπραξ', ἀγαπῶμαι.
τίς δὲ καὶ ἧς καὶ πῶς, ἡ θεὸς οἶδε μόνη.

Anonim (5, 51)


Zaljubih se, ljubih, dobih, jesmo se, hoće me.
A koja i čija i kako, to ona božica jedina zna.

8.11.08

Anthologia Graeca

Kome treba izdanje Grčke antologije čitljivo na kompjuteru, neka se uputi na archive.org. Tamo je ta zbirka epigrama slobodno dostupna u nizu starih izdanja, uključujući i Wellesleyjevu "Anthologia polyglotta" (koju Google Book Search ima, ali ne da), i nekoliko izbora iz AG (Anthologia Oxoniensis, Delectus poetarum Anth. Graec, itd).

30.10.08

Interlinearni prijevod 1

(iz handouta, u stilu Roberta Bethunea)

Scena iz predstave je ovdje (.avi format, 35MB, desni klik mišem pa download / save as, pa otvorite nečim za gledanje videa...).

Κλυταιμήστρα ― Τροίαν Ἀχαιοὶ τῇδ’ ἔχουσ’ ἐν ἡμέρᾳ.
οἶμαι βοὴν ἄμεικτον ἐν πόλει πρέπειν.
ὄξος τ’ ἄλειφά τ’ ἐγχέας ταὐτῷ κύτει
διχοστατοῦντ’ ἄν, οὐ φίλω, προσεννέποις.


Klitemestra ― Na današnji dan su Grci ( Ἀχαιοὶ) u Troji (Τροίαν ἔχουσ’).
I mora da (οἶμαι πρέπειν) grad ispunjaju krici (βοὴν)
dviju nespojivih vrsta (ἄμεικτον) ― daj (ἐγχέας) octa i ulja
u isti vrč, i ostat će zasebno (διχοστατοῦντ’ ἄν): suživota nema.

καὶ τῶν ἁλόντων καὶ κρατησάντων δίχα
φθογγὰς ἀκούειν ἔστι συμφορᾶς διπλῆς.

Tako i osvojenih (ἁλόντων) i osvajača (κρατησάντων) — jasno se dade
razlučiti (δίχα ἀκούειν) glase: zbog razlike sudbe (συμφορᾶς διπλῆς).

οἱ μὲν γὰρ ἀμφὶ σώμασιν πεπτωκότες
ἀνδρῶν κασιγνήτων τε καὶ φυταλμίων
παῖδες γερόντων οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου
δέρης ἀποιμώζουσι φιλτάτων μόρον·
τοὺς δ’ αὖτε νυκτίπλαγκτος ἐκ μάχης πόνος
νήστεις πρὸς ἀρίστοισιν ὧν ἔχει πόλις
τάσσει, πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον,
ἀλλ’ ὡς ἕκαστος ἔσπασεν τύχης πάλον.

Jer jedni padaju preko leševa (ἀμφὶ σώμασιν)
muževa, braće — roditelji stari preko
djece (svinjarije, i ne samo tekstološke!) — i grla koja više slobodna nisu (οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου)
udes najdražih plaču (ἀποιμώζουσι).
Druge dotle (αὖτε) umor (πόνος), nakon cjelonoćne (νυκτίπλαγκτος) borbe (μάχης),
vuče ka najboljem što grad ponuditi može (ὧν ἔχει πόλις),
na činove sad se ne gleda (πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον = "non prout sua cuique vice assignata erant"),
tko što izvuče — izvuče (ὡς ἕκαστος ἔσπασεν).

ἐν <δ’> αἰχμαλώτοις Τρωικοῖς οἰκήμασιν
ναίουσιν ἤδη, τῶν ὑπαιθρίων πάγων
δρόσων τ’ ἀπαλλαγέντες, ὡς δ’ εὐδαίμονες
ἀφύλακτον εὑδήσουσι πᾶσαν εὐφρόνην.

Trojanske kuće osvojene (αἰχμαλώτοις) već su useljene (ἐν <δ’>... ναίουσιν ἤδη),
dosta je (ἀπαλλαγέντες) mraza i rose nebeske (ὑπαιθρίων!);
kakvo blaženstvo (ὡς δ’ εὐδαίμονες) — spavati
bez dužnosti stražarske (ἀφύλακτον)
čitavu noć.

29.10.08

Troja je pala

(Izlaganje u nastajanju)




Prijevod 1



GRAĐANI

Ponovi još jedanput svoje riječi,
molim te.

KLITEMNESTRA

Grci su danas u Troji.
Urlici, krici, posvuda.

Kao kad u istu posudu uliješ
ulje i ocat,
ne mogu se pomiješati.

Tako je to i sa pobjednicima
i pobijeđenima.
Različiti
povici i različita sudbina.

Jedni se na mrtva tijela
svojih dragih
bacaju,
a drugi,
nakon bitke,
gladni,
traže hranu po gradu,
bez reda,
kamo ih slučaj nanese.
A onda se usele u zauzete
trojanske kuće
i spavaju,
nalik sretnim ljudima,
čitavu noć,
bez straže,
pod krovom,
na toplom.

Samo da zbog želje za zlatom
ne počine
kakvo
svetogrđe.

Treba se još, naime,
vratiti kući.

Ako i ne zgriješe
prema bogovima,
mogla bi ih doseći
još budna
bol nekog mrtvaca.

Ili kakva potpuno neočekivana nevolja.

To ti ja kažem, žena.
Dobro je.
Mnogo je toga dobro za mene.



Prijevod 2



Kor

Odmah ću, gospođo, boštvu zahvaliti;
a riječi bih čuo, njima se divio,
s usana tvojih, ponovo, rado.


Klitemestra

Na današnji dan su Grci u Troji.
I mora da grad ispunjaju krici
dviju nespojivih vrsta --- daj octa i ulja
u isti vrč, i ostat će zasebno: suživota nema.
Tako i osvojenih i osvajača — jasno se dade
razlučiti glase: zbog razlike sudbe.
Jer jedni padaju preko leševa
muževa, braće — roditelji stari preko
djece — i grla koja više slobodna nisu
udes najdražih plaču.
Druge dotle umor, nakon cjelonoćne borbe,
vuče ka najboljem što grad ponuditi može,
na činove sad se ne gleda,
tko što izvuče — izvuče.
Trojanske kuće osvojene već su useljene,
dosta je mraza i rose nebeske;
kakvo blaženstvo — spavati
bez dužnosti stražarske
čitavu noć.
A budu li štovali lokalne bogove
i svetinje svladane zemlje,
neće se pobjeda u poraz pretvoriti.
O, da ne spopadne vojsku, dok na plijen juriša,
želja da ruše što ne treba dirati!
Jer još će im trebati sreća za povratak kući,
drugo poluvrijeme još treba odsvirati.
Sve ako nam vojska i prođe bez grijeha protiv božanstva,
progoniti bi je mogla patnja poraženih —
i mimo zala novih...
Ovoliko ti imam reći kao žena;
no neka nadjača dobro, bez sjena!
Takva mi draga je sreća --- svačim i svime obdarena.




Eshil



Χορός

θεοῖς μὲν αὖθις, ὦ γύναι, προσεύξομαι.
λόγους δ’ ἀκοῦσαι τούσδε κἀποθαυμάσαι
διηνεκῶς θέλοιμ’ ἂν ὡς λέγοις πάλιν.

Κλυταιμήστρα

Τροίαν Ἀχαιοὶ τῇδ’ ἔχουσ’ ἐν ἡμέρᾳ.
οἶμαι βοὴν ἄμεικτον ἐν πόλει πρέπειν.
ὄξος τ’ ἄλειφά τ’ ἐγχέας ταὐτῷ κύτει
διχοστατοῦντ’ ἄν, οὐ φίλω, προσεννέποις.
καὶ τῶν ἁλόντων καὶ κρατησάντων δίχα
φθογγὰς ἀκούειν ἔστι συμφορᾶς διπλῆς.
οἱ μὲν γὰρ ἀμφὶ σώμασιν πεπτωκότες
ἀνδρῶν κασιγνήτων τε καὶ φυταλμίων
παῖδες γερόντων οὐκέτ’ ἐξ ἐλευθέρου
δέρης ἀποιμώζουσι φιλτάτων μόρον·
τοὺς δ’ αὖτε νυκτίπλαγκτος ἐκ μάχης πόνος
νήστεις πρὸς ἀρίστοισιν ὧν ἔχει πόλις
τάσσει, πρὸς οὐδὲν ἐν μέρει τεκμήριον,
ἀλλ’ ὡς ἕκαστος ἔσπασεν τύχης πάλον.
ἐν <δ’> αἰχμαλώτοις Τρωικοῖς οἰκήμασιν
ναίουσιν ἤδη, τῶν ὑπαιθρίων πάγων
δρόσων τ’ ἀπαλλαγέντες, ὡς δ’ εὐδαίμονες
ἀφύλακτον εὑδήσουσι πᾶσαν εὐφρόνην.

εἰ δ’ εὖ σέβουσι τοὺς πολισσούχους θεοὺς
τοὺς τῆς ἁλούσης γῆς θεῶν θ’ ἱδρύματα,
οὔ τἂν ἑλόντες αὖθις ἀνθαλοῖεν ἄν.
ἔρως δὲ μή τις πρότερον ἐμπίπτῃ στρατῷ
πορθεῖν ἃ μὴ χρή, κέρδεσιν νικωμένους.
δεῖ γὰρ πρὸς οἴκους νοστίμου σωτηρίας
κάμψαι διαύλου θάτερον κῶλον πάλιν·
θεοῖς δ’ ἀναμπλάκητος εἰ μόλοι στρατός,
ἐγρηγορὸς τὸ πῆμα τῶν ὀλωλότων
γένοιτ’ ἄν, εἰ πρόσπαια μὴ τύχοι κακά.
τοιαῦτά τοι γυναικὸς ἐξ ἐμοῦ κλύεις·
τὸ δ’ εὖ κρατοίη μὴ διχορρόπως ἰδεῖν.
πολλῶν γὰρ ἐσθλῶν τήνδ’ ὄνησιν εἱλόμην.

27.10.08

Taršanski grafiti

Važnost izlučevina u politici. (Strabon piše o Atenodoru iz Tarza i njegovu pokušaju da sredi lokalnu vlast.)



κατιών τε εἰς τὴν πατρίδα ἤδη γηραιὸς κατέλυσε τὴν καθεστῶσαν πολιτείαν κακῶς φερομένην ὑπό τε ἄλλων καὶ Βοήθου, κακοῦ μὲν ποιητοῦ κακοῦ δὲ πολίτου, δημοκοπίαις ἰσχύσαντος τὸ πλέον. ἐπῆρε δ’ αὐτὸν καὶ Ἀντώνιος κατ’ ἀρχὰς ἀποδεξάμενος τὸ γραφὲν εἰς τὴν ἐν Φιλίπποις νίκην ἔπος, καὶ ἔτι μᾶλλον ἡ εὐχέρεια ἡ ἐπιπολάζουσα παρὰ τοῖς Ταρσεῦσιν ὥστ’ ἀπαύστως σχεδιάζειν παρὰ χρῆμα πρὸς τὴν δεδομένην ὑπόθεσιν· καὶ δὴ καὶ γυμνασιαρχίαν ὑποσχόμενος Ταρσεῦσι τοῦτον ἀντὶ γυμνασιάρχου κατέστησε, καὶ τὰ ἀναλώματα ἐπίστευσεν αὐτῷ. ἐφωράθη δὲ νοσφισάμενος τά τε ἄλλα καὶ τοὔλαιον· ἐλεγχόμενος δ’ ὑπὸ τῶν κατηγόρων ἐπὶ τοῦ Ἀντωνίου παρῃτεῖτο τὴν ὀργήν, σὺν ἄλλοις καὶ ταῦτα λέγων ὅτι “ὥσπερ Ὅμηρος ἐξύμνησεν Ἀχιλλέα καὶ Ἀγαμέμνονα καὶ Ὀδυσσέα, οὕτως ἐγὼ σέ· οὐ δίκαιος οὖν εἰμι εἰς τοιαύτας ἄγεσθαι διαβολὰς ἐπὶ σοῦ.” παραλαβὼν οὖν ὁ κατήγορος τὸν λόγον “ἀλλ’ Ὅμηρος μέν” ἔφη ἔλαιον Ἀγαμέμνονος οὐκ ἔκλεψεν, ἀλλ’ οὐδὲ Ἀχιλλέως, σὺ δέ· ὥστε δώσεις δίκην.” διακρουσάμενος δ’ οὖν θεραπείαις τισὶ τὴν ὀργὴν οὐδὲν ἧττον διετέλεσεν ἄγων καὶ φέρων τὴν πόλιν μέχρι τῆς καταστροφῆς τοῦ Ἀντωνίου. τοιαύτην δὲ τὴν πόλιν καταλαβὼν ὁ Ἀθηνόδωρος τέως μὲν ἐπεχείρει λόγῳ μετάγειν κἀκεῖνον καὶ τοὺς συστασιώτας· ὡς δ’ οὐκ ἀπείχοντο ὕβρεως οὐδεμιᾶς, ἐχρήσατο τῇ δοθείσῃ ὑπὸ τοῦ Καίσαρος ἐξουσίᾳ καὶ ἐξέβαλεν αὐτοὺς καταγνοὺς φυγήν. οἱ δὲ πρῶτον μὲν κατετοιχογράφησαν αὐτοῦ τοιαῦτα ἔργα νέων, βουλαὶ δὲ μέσων, πορδαὶ δὲ γερόντων. ἐπεὶ δ’ ἐκεῖνος ἐν παιδιᾶς μέρει δεξάμενος ἐκέλευσε παρεπιγράψαι “βρονταὶ δὲ γερόντων,” καταφρονήσας τις τοῦ ἐπιεικοῦς εὔλυτον τὸ κοιλίδιον ἔχων προσέρρανε πολὺ τῇ θύρᾳ καὶ τῷ τοίχῳ νύκτωρ παριὼν τὴν οἰκίαν· ὁ δὲ τῆς στάσεως κατηγορῶν ἐν ἐκκλησίᾳ “τὴν νόσον τῆς πόλεως” ἔφη “καὶ τὴν καχεξίαν πολλαχόθεν σκοπεῖν ἔξεστι, καὶ δὴ καὶ ἐκ τῶν διαχωρημάτων.”


Strabon, 14, 5, 14.

20.10.08

Kalimah

Polomih se da nađem slavni Kalimahov citat Aet. frag. 1.21–24 Pf, koji je Vergilije preveo / preoblikovao "pastorem, Tityre, pinguis / pascere oportet ouis, deductum dicere carmen" (Ecl VI 4-5). Evo ga zato ovdje, nakon lova diljem interneta.


καὶ γὰρ ὅτ]ε πρ[ώ]τιστον ἐμοῖς ἐπὶ δέλτον ἔθηκα
γούνασι]ν, Ἀ[πό]λλων εἶπεν ὅ μοι Λύκιος·
’.......]...ἀοιδέ, τὸ μὲν θύος ὅττι πάχιστον
θρέψαι, τὴ]ν̣ Μοῦσαν δ' ὠγαθὲ λεπταλέην·